Ja da imam uslova, iako mi je moj dushu uzeo u poslednje vreme, koristio neki novi za svaki dan. Ali kada dodje vikend voleo bih da svucem ciradu i da se vozim u full sredjenom autu iz '97. Mk3 sam kao klinac gledao i zeleo. Po gradu su se vozili krimosti najceshce sa vr6. Dok su ostali gledali i lozili se na krimose shta i kako rade, ja sam slushao kako se cuju kola. Bolelo me i za sankcije i za kriminal, i za sve zivo (tipa gudra i ta sranja) i zahvalan sam na tome. Voleo bih i da budem deda sa retkim oltajmerom, bez jebenih spojlera u stilu Betmena. Samo a bude low i clean i da kada ga parkiram na Uscu i sednem u Asterix na kafu da gledam ljude kako ga obilaze i kako ga zagledaju. To je moj trip i toliko volim svoj auto...
U pravu ste, vecina ljudi gleda kola kao na prevozno sredstvo. Ne znaju koliko znaci, makar meni, koliko mi pomaze i otklanja stres bezazleno caprkanje i rastavljenje zbog jebene gluposti, tipa malo mi baca far desno, pa se akash zbog tog desno kojeg i zaboravish dok ga rasturash i sklapas. Kao dete sa lego kockicama ili konstruktor igrackom, ako se neko seca...