Lagao bih ako bih rekao da me cika travijeva tema ne podstakne da malo prosetam dupe, pa makar to bila i jednodnevna setnja. Nedelja, prognoza extra, budjenje kasno (oko 9h) i brzi kratki dogovor dje cemo i sto cemo. Umjesto da se suncamo nedje u basti nekog restorana (sto je i bio jedan od predloga ljepse polovine) ja dodjoh na ideju da bi valjalo potrosit ovo malo goriva sto je ostalo (nekih bijednih 15-ak litara) jer su najavili poskupljenje goriva, pa da ka i svi balkanci ugrabim da zajebem drzavu
Odluka pala, ide se za Gusinje i PLav, da se vide Ali Pasini izvori i Plavsko jezero. Al ne okolo naokolo vec precicom, preko Albanije. Granica mi je nekih 15minuta od kuce, tako da brzo stizemo, ali na granici se cekalo skoro pola sata (na izlazku iz CG) i dodatnih 10-ak na Albanskoj strani. Nakon granice prizor postaje nekako, ... Albanski.
Nakon skretanja put Vermoshe, pocinje volananje, te lijevo te desno, prolazi se par sela, usponi, asfalt nov, u odlicnom stanju, svuda trotoari, rasvjeta, nekako cudno cisto i uredno
Nakon uspona i par dobrano ostrih serpentina puca pogled na dolinu Hani Hotit a ispred jos puno uspona do prevoja odakle puca pogled na Grebaju i kanjon cijevne.
Taman pomalo razocaran jer sam mislio da je kraj serpentinama i volananju otvara se prizor od kojeg bukvalno zastaje dah. Na momente sam razmisljao da li bi ovo smio porediti sa Grossglocknerom u Alpima ili necim slicnim.
i naravno koja fotka cehinje
Opisivati dalje necu, jer nisam previse rjecit, nego toplo preporucujem da se sve ovo vidi sopstvenim ocima
A evo i kako komsije rjesavaju problem klizista ...
... kad pomenusmo klizista s obzirom na konfiguraciju terena, put se odrzava nenormalno dobro, na dva mjesta za cijelih 90km puta sam naletio na par kamicaka, nema krpljenog asfalta, svuda bijela linija
Inace ogromni usponi (vecina ih je oko 10%), spore krivine, velike visinske razlike vjerovatno su doprinijele da sam usput sreo barem 10-ak mercedesa sa podignutom haubom, od starih 124-ki do slona. Na svu srecu izvora hladne vode ima na svakom cosku.
Nazalost ovo je trebala da bude najljepsa fotka al sunce nije dalo
free photo upload onlineMalo jesenje idile
Nakon spustanja vozi se kanjonom Grebaje, sve do Vermosha. Tu se novi put zavrsava i dosta zbunjujuca raskrsnica me brka i pogresno skrecem, al samo na kratko. Inace normalan put sa dvije trake iz cista mira iza krivine zavrsava se ovako:
I jos jedan takav most ispod kojeg je mali potok iskopao nevjerovatan kanjon. A posle mosta iza krivine sledeci prizor:
Tu sam definitivno stao i konzultovao se sa cika guglom, jer mi nije davalo nikakvu logiku da put koji je na mapi ucrtan kao glavni magistralni put, navodno cijeli pod asfaltom od granice do granice, u stvari ima nekih 300metara makadama. Moze se nije strasno, ali buduci da su napravili nevjerovatan put kroz nevjerovatno lijep kanjon i predjele, put koji je nenormalno zahtjevan za izgradit, cudno sto ovih 300met ostavise nedovrseno.
Albanski carinik trazio da vidi gepek, uzeo dokumenta i posao u kucicu. Kucica opremljena racunarom, ali on ipak otvara neki "skolski dnevnik" i u njega rucno upisuje podatke. Sve je trajalo nekih 10-ak minuta, iza nas se stvorila "kolona" od dva auta a ostala koja su pristizala pocela su da se okrecu i vracaju nazad. Il su svercovali nesto ili su znali ovog carinika i njegovu brzinu pisanja pa su odlucili da prekrate vrijeme u obliznjem Vermoshu. Iznenadio me veliki broj upozorenja da je na ovom granicnom prelazu zabranjen ulazak u Albaniju vozila sa izvoznim iliti COLL tablicama, vjerovatno sto bi im se u tim vrletima lako izgubio savki trag
Posjeta prelijepim Ali Pasinim izvorima, i naravno slikanje table u koj se posjetioci lijepo i jasno mole da:
Nakon Gusinja prolazimo pored Plava i predivnog Plavskog jezera. Nazalost nisko sunce i velika sparina ne dozvoljavaju da napravim neke ljepse slike ali bice prilike jer u ove krajeve se isplati zbog basoslovne prirode iznova i iznova dolaziti.
Buduci da smo vec zagazili u popodne, a sad je i dan kraci, odluka je pala da se nazad vratimo duzom varijantom, tj. kanjonom morace i ne rizikujemo Albaniju nocu. Nije da me je strah ali sa djetetom mi se jednostavno tuda nije vracalo. Jbg legende o nocnoj voznji Albanijom mi i dalje odzvanjaju u glavi. A kada se prolazi kroz Kolasin grijeh bi bio ne svratiti na cicvaru i kacamak sa kisjelim mlijekom
I tako taj dan ubismo nekih 300km, rezervoar ulazkom u PG pao bukvalno na nulu, potroseno tih 14-15 litara goriva, prosjek sasvim zadovoljavajuci
