Sve može da se odradi i da bude perfektno ali taj auto više nikada neće biti ono što je bio. Zadesilo te je nešto što je većini nama ovde prisutnih, noćna mora.
Saosećam sa tobom i znam kako se osećaš.
Mk2 1,6D je poenta priče, godište 88 a nešto slično se i meni desilo početkom 90tih. Auto u punoj snazi, tek se razradio.
Stojim u koloni, trolejbus u stanici prima putnike a iza njega kadet sa kukom. Ja iza kadeta a odpozadi me odara Z101 i baca na kuku. Žena vozila, nije me ni videla pa nije ni kočila
...
Tad su bila neka druga vremena i takve stvari su se tada rešavale na neki drugi način u odnosu na danas. U svakom slučaju dobio sam 900 maraka na ruke u roku od nekoliko sati.
Napred sjeban branik i ulubljen vezni lim ali nije se pocepao hladnjak. Pozadi sjeban branik i ulubljen celom dužinom onaj ravan deo iznad branika.
Za pravog majstora je to bila pačija škola ali ... e to ali je hebalo kevu.
U autu je sve počelo da cvrči i da škripi, počev od tapacirunga, instrument table i svega ostalog. To me je ubijalo u pojam. Nekada ga zgazim na autoputu a od nekle samo dopiru čudni zvuci i fijukanje koji ubijaju onu uživanciju dok vozim. Taj auto više nikada nije bio ono što je bio pre udesa, na oko je bio isti ali u vožnji je bio kurton.
Vrlo brzo sam se razočarao u njega i prodao ga. Bilo mi je teško ali se nikada nisam pokajao. Onda je na red došla mk2 GTD a predhodna dvojka je postala ružna prošlost.
Moj glas ide da prodaš trojku ... jer iz iskustva znam da u tom automobilu više nikada nećes uzivati kao što si pre udesa ...