Da skinemo paučinu s teme
Došao je petak, a sa petkom i plata i onaj osjećaj kad te svrbi guzica i bi da vidi put. Sa ljepšom polovinom smo konstruktivnom raspravom došli do razmatranje dvije lokacije i to: Sarajevo ili neđe na snijeg zbog ćerkice. Pošto za Sarajevo treba vadit putno osiguranje, prelomih da (kao) zbog đeteta idemo na snijeg
Odma na sajt Booking-a i u potragu za smještajem. Kada i to obavismo od osnovnog spremanja za jednu noć ispade pun gepek, sva sreća škodilaku to nije problem. U ranac neke mesine i sira, da se nađe jer na Žabljaku ne pamtim da sam neđe dobro jeo i da zaslužuje moju preporuku.
Subota ujutro pravac Nikšić, u međuvremenu se ogladnjelo a na hladan želudac obično najbolji utisak ostave mantije od mesa s jogurtom.
Učimo od malih nogu da je najslađe jesti onako đe se stane usput
Put nas dalje vodi preko Nikšića. U međuvremenu stiže poruka od vlasnika smještaja da mu gosti ostaju duže i da li je problem da malo prikasnimo sa "ček inom". Čuš problem, ko stvoreno za da se posjeti meni jedna od najmilijih lokacija u CG. Dakle ne skrećemo desno na Jasenovo polje put Žabljaka već nastavljamo pravo put Plužina.
Put savaršen, krivina se na krivinu slaže, neki golf 7 je pokušao da isprati moju vožnju al nekako je odustao
.
windows screenshot toolPut očišćen, nema puno rizle i dionica se do Plzužina bi se odvozila u jednom dahu da nismo odlučili da posjetimo Manastir Piva.
Za one koji ne znaju Manastir je prvobitno bio smješten na izvoru rijeke Piva, odakle je zbog izgradnje hidrocentrale premješten na drugu lokaciju, što bi se reklo kamen po kamen. Samo prebacivanje manastira sa oko 1200m2 fresaka su prebacivani od 1970 do 1982 godine. Freske su očaravujće, cijela okolina Manastira je savršena za blagi predah. Više slika namjerno nisam postavio, dođite i uvjerite se sami
Put dalje nastavljamo prema Plužinama a od Plužina kroz kanjon duž Pivskog jezera pružaju se pejzaži kao iz bajke, da sam bio sam vjerovatno bih još bio u kanjonu i slikao
Put u jako lošem stanju (iznenađuje me jer je to glavni putni pravac za Sarajevo I dnevno tuda prođe baš dosta vozila). Par sličica da steknete utisak o čemu pričam
I pogled sa brane na "suvu stranu"
Jak vjetar nas je natjerao da se što prije uputimo nazad ka Žabljaku. A tamo već klasika, -7, drveni šporet, toplo, sunčano, sankanje, grudvanje i nezaobilazno pravljenje sneška. Izdvajam dvije fotke mog prevoznog sredstva:
I par pejzažnih slika, da malo reklamiramo Žabljak
I naravno Crno jezero