"Moj prelazak sa Golf II na Golf IV"Svaki novi početak je težak. Napuštanje starog načina života, komfora i sigurnosti koje je sa sobom
nosilo dobro poznato stanje. Ali težimo promenama kako bismo poboljšali svoj život, iako je u početku
teško, znamo da će se vremenom trud isplatiti i da ćemo se ponovo osetiti slobodno i pouzdano.
E pa, upravo sam prošao kroz takvu promenu kada sam se konačno rastao od svog VW Golfa II. Kao i
svima vama ovde koji ste barem nekada vozili Golf II GTI, i drugim ljubiteljima Volkswagen-a, prirastao
mi je za srce i nije mi bilo lako da ga pustim da ode. Ali morao sam, on je postao prestar za mene, a ja
prestar za njega. Ako Vas ne smara priča o mom “zaljubljivanju i rastanku”, uživajte u nastavku…
Prvi auto i prva ljubavBila je četvrta godina srednje škole. Sećam se kako je bila neka frka sa zakonom i auto školama i da su
me moji upisali da što pre završim vožnju i dobijem dozvolu pre nego što se zakon izmeni, a proces
znatno oteža. Nisam bio od onih koji voze već od svoje 12te godine, zapravo sam prvi put vozio u školi.
Mislim da je to bila dobra stvar, jer nisam razvio loše navike pri vožnji.
Položio sam bez problema. A onda me je čekao mnogo teži ispit. Ćaletov. Nema veze što ja imam
dozvolu, to sam polagao po njihovim pravilima, ne znaju oni šta je prava vožnja. Verujem da 90% vas
pamti traume ćaletovog ispita. I to sam preživeo, i konačno dobio blagoslov da sednem u porodični Golf
2! Golf dvojka tada postaje moje carstvo.
Bio je to Golf II iz 1990 godine, 1.6 benzinac. Još pamtim momenat kad sam prvi put seo sam i odvezao
se u školu. Kako sam se moćno osećao... Društvo gleda, komentariše, jedva čekaju da se provozamo.
Naravno da je bilo i ljubomornih koji su samo tražili mane i pokušavali da mi umanje doživljaj. ,,Moj ujak
iz Nemačke vozi G60, 16 ventila i 220 KS, a ova tvoja kanta ako ima 60 KS ja ću da trčim go po dvorištu’’,
klasičan komentar zajedljivog srednjoškolca čiji ujak uvek ima nešto bolje od tebe. Voleo bih da sam
mogao da ga odvedem na dinamometar i da ga primoram na sramotu po dvorištu, ali je bio u pravu. ,,I
dalje je brži od tvog autobusa’’, rekao bih mu.
Devojke nisu bile toliko oduševljenje kao drugari, ali su mogućnosti koje je Golf pružao svakako išle na
moju stranu. Ljubavi nije manjkalo, makar prema mojoj dvojci.
Troškovi posedovanja Golfa
Išao sam u ekonomsku školu, tako da sam znao šta su troškovi amortizacije, a sada sam bio u prilici da se
upoznam sa praksom. ,,Tvoj auto, tvoja odgovornost’’ je ono što bi mi ćale rekao. Nije bilo problema u
početku, iako nije baš malo trošio. Ipak, neki ortaci su vozili snažnije automobile sa većom potrošnjom
pa sam bio u fazonu da je sve ok. Naravno, bilo je nemoguće izbeći problem sa bravama, mali hladnjak
sam menjao, a udobnost je bila na - razbijam kamenje u bubregu - nivou. Ali ljudi, to je Golf II! Legenda
među automobilima, zar ne? A najbitnije od svega, to je moj auto!
Realno, svi ti sitni problemi ne mogu da zamene euforiju posedovanja prvog automobila. Ali kao i svaka
ljubav, i ova je polako počela da se gasi. Kilometri su se gomilali, a sa njima i popravke. Iako su delovi
bili jeftini, kvalitet je bio loš. Ipak je to auto star više od 20 godina, ne može se ni očekivati drugačije
stanje.
Na 200.000 kilometara je crkla pumpa za gorivo, opet čest kvar kod Golfa, kao što svi ovde znamo... Ali
sa već par godina staža vožnje, postalo mi je naporno da stalno pratim i menjam delove. Auto je još
imao života u sebi, i nisam želeo da mi jedina opcija bude auto otpad. Bio sam u nekoj frci na poslu i
nisam mogao da se posvetim prodaji, tako da sam se odlučio da prodam voljenu Dvojku kroz otkup
automobila i da uzmem prekopotrebnu kintu odmah... Kad potera, poteralo je…
Tranzicija na Golf IV
Može se reći da sam postao slab na Golf, jer sam se odlučio da ostanem veran voljenoj nemačkoj
legendi. Kao i svi ovde, jer inače ne bismo ni pisali sada o tome.... Odluka je pala na Golf IV 1.9 TDI.
Odmah se primetila razlika 10 godina mlađeg konja. Lepši enterijer, kvalitetniji materijal, bolja
preglednost i konačno plastika koja više ne škripi.
Motor je pravi zmaj, izdržljiv je, a u odnosu na moj stari GOlf neuporedivo brži. Bolje kočnice i
elektronika brzo dolaze do izražaja. Karoserija je mnogo manje sklona rđi i to se vidi. Udobnost je jedina
stvar koja povezuje Golf II i Golf IV, jer se nije mnogo odmaklo u tom polju. Al eto, malo nostalgije nije
na odmet i nije kao da su u pitanju kočije!
Nije ni četvorka baš mlad auto, ima i on svojih problema. Ja sam potrošio malo više novca na model koji
je dobro održavan, tako da ne očekujem probleme u narednom periodu.
Golf IV je tehnički mnogo bolji od VW Golf II, i tu nema šta da se kaže. Ali nema taj šmek i reputaciju koju
dvojka ponosno nosi sa sobom. Bilo mi je teško da se rastanem sa svojim prvim automobilom, međutim,
morate znati kada da izađete iz loše veze. Tako je meni moja dvojka ostala u srcu, a ne na nekom auto
otpadu.
To je bila priča o mom starom dobrom VW Golfu 2.